Sjećanje na neimara, vizionara i čovjeka koji je svoju misiju gradio djelima, a ne riječima
Postoje oni neimari, dragocjeni i mudri ljudi-insani, čiji su život i djelo ostavili najljepši pečat u kraj u kojem su rođeni. Njihovo postojanje nije bilo samo hod kroz vrijeme, već vizija budućnosti između ljudi i ideala. Nekada, pod srećnom zvijezdom, ispod vrhova ledenih izvora Prokletija, 24. marta 1950. godine, rodio se Adem (Redža) Jasavić, čovjek čiji su životni put, obrazovanje i predanost bili neraskidivo vezani za rodni Plav i sjever Crne Gore. Gazeći skromnim, ali odlučnim koracima kroz kraj bogat prirodnim ljepotama, na raskršćima životnih puteva, utkao je sebe u najljepše vrijednosti svoga zavičaja.
Njegova misija nije bila samo san, već vizija koja se gradila djelima, istrajnošću i posvećenošću. Život, iako prolazan, ostavlja za sobom tragove koji se ne brišu – tragove na razmeđama svjetova, generacija i vjekova postojanja. Adem Jasavić je nakon završene osnovne i srednje škole, nastavio svoje obrazovanje i stekao zvanje diplomiranog inženjera agronomije. U vremenu kada je Plav koračao pionirskim stopama razvoja, ali istovremeno nosio u sebi neizmjerne prirodne potencijale, Adem je vidio svoju misiju – boriti se i izboriti za napredak svog rodnog kraja i svih njegovih stanovnika. Njegova predanost nije bila prolazna ambicija, već duboko potvrđen stav i odgovornost prema zavičaju i ljudima koji su ga okruživali.
Nije bilo lako napraviti prve iskorake, a još teže izboriti se da Plav zauzme zasluženo mjesto na mapi Crne Gore. U vremenu izazova i neizvjesnosti, kada su se lomila brojna politička i društvena koplja na sjeveru zemlje, Adem Jasavić nije odustajao. Njegov entuzijazam, nepokolebljiva volja i nesebična požrtvovanost bili su sastavni dio njegovog bića, svjedočeći o čovjeku koji nije tražio prečice, već je hrabro koračao putem odgovornosti i posvećenosti. Njegova vizija nije bila kratkotrajni zanos, već dobro osmišljena ideja da samo predanim radom i istrajnošću može doći do promjena. Znao je da budućnost ne dolazi sama od sebe ona se gradi svakim potezom, svakim projektom, svakom donesenom odlukom. Put koji je izabrao nije bio ravan ni lagan, već surov poput hridskih krša koji su ga okruživali, ali njegova odlučnost bila je jača od svih prepreka. Kao stručnjak u oblasti agronomije, znao je koliko je plodna zemlja samo potencijal ako se ne ulaže trud i znanje. Upravo iz tog uvjerenja, neumorno je radio na projektima koji su imali za cilj unapređenje ruralnih krajeva, očuvanje prirodnih resursa i stvaranje uslova za dostojanstven život ljudi u Plavu i šire. Njegova sposobnost da prepozna potrebe zajednice i pronađe rješenja činila ga je istinskim vizionarom, koji je u svom radu spajao znanje, iskustvo i nepokolebljivu vjeru u ono što dolazi.
Veoma rano se uključio u rad društvene i političke zajednice iz koje je potekao, svjestan da se napredak ne dešava sam od sebe, već zahtijeva trud, predanost i viziju. Njegova posvećenost, stručnost i neumorna energija brzo su prepoznati od strane građana, kolega i prijatelja, i šire društvene zajednice što mu je omogućilo da napravi ne samo krupne korake već i odlučne iskorake u profesionalnom i političkom životu. Svoj radni vijek započeo je u privredi, đe je kroz odgovorne funkcije dao nemjerljiv doprinos razvoju poljoprivrede i ruralne ekonomije sjevera Crne Gore. Njegova stručnost u oblasti agronomije, kombinovana s administrativnim i organizacionim sposobnostima, omogućila mu je da rukovodi važnim institucijama i projektima koji su imali direktan uticaj na razvoj Plava i šireg područja. Postao je direktor OUR-a, a zatim i generalni direktor Zemljoradničke zadruge “Plav”, đe je ulagao napore u modernizaciju poljoprivredne proizvodnje, unapređenje zadružnog sektora i podsticanje ekonomskog razvoja kroz održive modele privređivanja. Njegovo zalaganje i rezultati nisu ostali nezapaženi, pa je ubrzo dobio priliku da djeluje i na višem nivou.
Kao republički poljoprivredni inspektor za područje Plava i Andrijevice u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, bio je odgovoran za nadzor nad sprovođenjem agrarnih politika, kontrolu kvaliteta proizvoda i zaštitu interesa poljoprivrednika. Njegova profesionalnost i predanost ovoj funkciji dodatno su učvrstile njegov ugled u struci i među građanima. Pored toga, obavljao je i funkciju republički inspektor za slatkovodno ribarstvo na širokom području koje je obuhvatalo Plav, Gusinje, Andrijevicu, Berane i Rožaje. U tom svojstvu posvećeno je radio na očuvanju ribljeg fonda, zaštiti vodnih resursa i sprovođenju zakonskih regulativa u oblasti ribarstva, čime je dao nemjerljiv doprinos održivom korišćenju prirodnih bogatstava ovih krajeva.
Njegova sposobnost da prepozna važne i suštinske probleme i pronađe efikasna rješenja dovela ga je do još značajnijih funkcija u lokalnoj samoupravi. Kao predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Plav, aktivno je učestvovao u donošenju odluka koje su uticale na svakodnevni život građana, uvijek se vodeći principima pravičnosti i razvoja. Njegovo iskustvo i sposobnost upravljanja prepoznati su i u najtežim političkim trenucima, kada je Plav prolazio kroz izazovne periode tranzicije. Preuzeo je funkciju vršioca dužnosti gradonačelnika opštine Plav (2001-2002), a zatim, nakon ukazanog povjerenja sugrađana, i zvanično postao gradonačelnik opštine Plav (2002-2006).
Na čelu opštine posvetio se modernizaciji administracije, unapređenju infrastrukture, razvoju lokalne privrede i podsticanju projekata koji su imali za cilj poboljšanje kvaliteta života svih stanovnika Plava. Njegova vizija bila je usmjerena na dugoročne ciljeve – razvoj turizma, zaštitu prirodnih resursa, jačanje ekonomskih potencijala i stvaranje uslova za ostanak mladih u rodnom kraju. Kroz sve ove funkcije, Adem Jasavić nije bio samo lider, već i čovjek koji je svojim djelima pokazao šta znači odgovornost, posvećenost i neodustajanje pred izazovima. Njegova životna misija bila je izgradnja boljeg i prosperitetnijeg Plava, a njegovo naslijeđe ostaje urezano u temeljima grada i uspomenama svih onih koji su imali priliku da sarađuju s njim.
U jednoj od svojih tadašnjih izjava za javnost, Adem R. Jasavić istakao je:
“Obavljajući funkciju gradonačelnika dosad, nijesam doživio niti jedno posrnuće koje bih smatrao svojim neuspjehom ili porazom.”
Ova rečenica najbolje oslikava njegovu nepokolebljivu vjeru u rad, istrajnost i posvećenost zajednici. Za njega su izazovi bili prilike, a svaki korak naprijed – potvrda da se istinska vizija ne gradi preko noći, već kroz kontinuirani trud i odgovornost prema ljudima i svom kraju.
Na području tadašnje plavske opštine, kojoj je pripadalo i Gusinje, u periodu od 2002. do 2006. godine, realizovano je preko 35 značajnih projekata iz različitih oblasti, uključujući komunalnu infrastrukturu, kulturu, sport, zdravstvo, saobraćaj, elektro-snabdijevanje i školstvo. Tokom ovog mandatnog perioda, ulaganja su dostigla ukupnu vrijednost od 7 miliona eura, pri čemu je u taj iznos uključen i naslijeđeni dug od milion eura. Poseban akcenat stavljen je na unapređenje komunalne infrastrukture, izgradnju i rekonstrukciju važnih objekata od značaja za građane, poboljšanje putne mreže i jačanje institucionalne efikasnosti. Uz plansko i domaćinsko poslovanje, omogućeno je ne samo realizovanje ambicioznih projekata već i stabilizacija finansijske situacije u tadašnjoj opštini. Na kraju svog tadašnjeg mandata, Adem Jasavić ostavlja opštinsku kasu u plusu od blizu 160.000 eura, sa izmirenim svim obavezama, kako na osnovu investicionih aktivnosti, tako i u pogledu plata zaposlenih. Njegovo rukovođenje opštinom bilo je vođeno principima transparentnosti, jednakosti i odgovornosti, pri čemu se kao predsjeddnik opštine ophodio dostojanstveno i s punim poštovanjem prema svim građanima, bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost.
Nakon društveno-političkog angažmana, Adem Jasavić posvetio se svom domaćinstvu, poljoprivredi, proizvodnji zdrave hrane i voćarstvu, želeći da ispuni svoj san. Međutim, godine požrtvovanja, stresa i rada ostavile su posljedice na njegovo zdravlje, jer politika i društveni angažman često imaju svoju visoku cijenu. Preselio je (umro) u svom rodnom Plavu u 69. godini života, 15. marta 2019. godine. Ovaj tekst posvećen je čovjeku koji je živio i borio se za Plav u teškim vremenima i političkim previranjima. U ovom svetom mjesecu Ramazana, sjećamo se našeg neimara, čovjeka čiji je život bio posvećen dobrobiti zajednice. Rođen u martu, a preselio takođe u martu prije šest godina, njegov životni vijek simbolično je zaokružen u ovom proljećnom mjesecu. Njegova predanost i dobra djela podsjećaju nas na kur'anski ajet: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!” (Er-Rahman, 60)
Adem Jasavić nije bio samo ime u vremenu bio je čovjek koji je svoj život posvetio drugima. Njegove stope ostale su utisnute u zemlji koju je volio, u rijekama koje su njime proticale, u svakom kamenu Plava koji je gledao kao dio sebe. Bio je neimar u najdubljem smislu te riječi gradio je puteve, institucije, ali prije svega snažne veze među ljudima. Nije težio velikim riječima, već djelima. Nije tražio pohvale, ali ih je zasluživao. Bio je čovjek koji je znao nositi teret odgovornosti, a istovremeno zračiti smirenošću onih koji vjeruju u ono što rade. I onda, kada je politička bura minula, kada su godine borbe ostavile trag na njegovom tijelu, Adem se vratio zemlji – svojoj kući, svom miru. Htio je da gleda plodove svog rada, da ponovo osjeti onu jednostavnu sreću koju donosi priroda. Ali život često uzima više nego što da. Sjećanje na njega nije samo sjećanje na jednog predsjednika, inženjera, društvenog radnika. To je sjećanje na čovjeka koji je živio za svoj kraj, za svoje ljude, za ideju da zajednica može i mora biti bolje mjesto. I danas, šest godina nakon njegovog odlaska, njegovo ime ne blijedi. Ono živi u svakom izgrađenom putu, u svakom stablu koje je zasadio, u svakom čovjeku kojem je pomogao. Neki ljudi ne umiru oni nastavljaju da žive u pričama onih koji ih pamte. Adem Jasavić je bio i ostao jedan od njih. Neka mu Allah podari vječni rahmet i nagradi ga za njegova dobra djela, jer kako Kur'an kaže: “Onima koji vjeruju i čine dobra djela – Milostivi će ljubav dati.” (Merjem, 96) Neka njegova ljubav prema ljudima i rodnom Plavu ostane zauvijek među građanima Plava i Gusinja kao svjetionik ispravnog puta.
Na kraju, reći ću – Adem Jasavić je bio lučonoša svog vremena, neimar nesalomljive volje i vizionar čiji su koraci ostavili trag u srcima ljudi i duši rodnog Plava ali i Gusinja. Bio je čovjek koji je čuvao tradiciju idući u korak sa napretkom stvarao je ne snove već ideale koje je spajao sa stvarnošću. Njegovo ime nije samo zapis u vremenu, već zvijezda vodilja za sve one koji vjeruju da ljubav prema svome kraju nije samo osjećaj, već misija, odgovornost i zavjet koji traje i nakon života. Vjerovao je Adem u multigrađansku, multikulturalnu Crnu Goru svih nas koji vjerujemo u budućnost a ona je jedino lijepa ako smo svi zajedno. Zato ja nikada ne odvajam Plav i Gusinja dva dijela jednog srca i nek i ovo sjećanje na njega bude najljepši putokaz generacijama koje nastaju ispod Prokletija.
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
