Vijest o preseljenju na ahiret Denisa Omeragića u Njujorku, u svojoj 48.godini, izazvala je šok i nevjericu, kako kod naše zajednice u Njujorku, tako i u Gusinju.
Na bolji svijet, Božijom voljom, otišao je Denis, ostavljajući za sobom svoju porodicu, roditelje, brojnu rodbinu, ali i armiju drugova.
Denis je u NY otišao davno, baš kao i mnogi naši Gusinjani. Bio je veoma uspješan, školovao se u Njujorku.
Posebno je volio Gusinje. Dolazak u svoj zavičaj svakog ljeta, za Denisa se podrazumijevao. Nekada i više puta godišnje.
Bio je druželjubiv, uvijek nasmijan, kulturan i vaspitan. I ono što je zanimljivo, imao je drugove različitih generacija. Sjećam se Denisovih dolazaka u Gusinju tokom ljeta još kada sam bio dječak. Bio je to momak sjajnog izgleda, koji je zračio finoćom. Pravi gospodin. Kakvih je danas sve manje.
Denis jeste bio omiljen svugdje.
U ulici koja se nekada zvala Ganijina, a danas Kosovska, gdje nam se nalaze kuće i gdje smo se sa prozora dozivali, Denisov dolazak u Gusinje je bio uvijek dočekan sa ushićenjem.
Držao je do dobrih naših običaja, obilazio je rodbinu. Pleme Omeragić, kao i njegovi dajdži Đukanovići su ostali bez velikog čovjeka.
Denisovo druženje i njegova omiljenost među drugovima je tek posebna priča.
Možda nekoga zaboravim u nabrajanju, ali znam da je uvijek uživao u društvu Kema, Emila, Aldena, Lenke, Harka i Enka, Šaba, Almira, Edina, Džena…
Dunjaluk je prolazan, ostaju samo sjećanja.
Pamtićemo našeg Denisa kao momka koji je uvijek koračao nasmijan gusinjskom čaršijom, kao velikog dobrotvora, kao dobrog sina, još boljeg supruga i oca.
Dunjaluk jeste prolazan, Denis je danas na bolji svijet Božijom voljom. U našim dovama čuvaćemo ga od zaborava.
Molim Allaha da mu podari Džennet i da nas kao što nas je sve zajedno okupio na ovom prolaznom svijetu, družeći se u Gusinju, sastavi i u Džennetu.
Adel Omeragić
Leave feedback about this